6 Unapređenje jednakosti polova i podrška ženama

Institucionalni, zakonodavni i okvir javnih politika za integriranje jednakopravnosti spolova


Jednakopravnost spolova u praksi

Proces uključivanja jednakopravnosti spolova u sve sfere društvenog života u BiH zahtijeva, prije svega, mjere na podizanju svijesti i znanja o uzrocima i posljedicama rodne diskriminacije. Opći primjeri rodne neravnopravnosti očiti su kada je u pitanju učešća žena u javnom i političkom životu što odražava njihov položaj u društvu, na tržištu rada te povećano nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u porodici. Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (2003) i osnivanje Agencije za ravnopravnost spolova BiH omogućio je napredak u promoviranju ravnopravnosti spolova i jačanja društvenog položaja žena u BiH, gender centara u entitetima kao i drugih institucionalnih gender mehanizama na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, te na nivou gradova i općina. Vijeće ministara BiH usvojilo je, 2006. godine, Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine. Finansijski mehanizam za implementaciju Gender akcionog plana (FIGAP) postao je operativan u 2010. godini, a iste godine BiH je postala prva zemlja Zapadnog Balkana koja je usvojila Akcioni plan za implementaciju UN Rezolucije 1325 o ženama, miru i sigurnosti (2010 – 2013).

Obrazovanje

U BiH je nivo učešća dječaka i djevojčica u osnovnom i srednjem obrazovanju gotovo jednak, dok broj studentica nadmašuje broj njihovih kolega kada je u pitanju upis i diplomiranje na institucijama višeg obrazovanja. Za školsku 2012/2013. godinu, registrovani broj studenata koji pohađaju studije višeg obrazovanja bio je 102.357, od čega su 56.420 bile studentice (55,12%). U 2012. godini diplomiralo je ukupno 18.279 studenata, od čega je 11.037 bilo ženskog roda (60.4%). I dok ženska populacija u zemlji kontinuirano nadmašuje mušku u pogledu višeg obrazovanja već nekoliko decenija, ova prednost se ipak ne odražava na poziciju žena u radu i zapošljavanju.

Rad i zapošljavanje

Emina Merdžić, udovica, povratnica u Srebrenicu. Uzgoj jagoda je jedan od načina njenog izdržavanja. Njena kuca je renovirana pod Programom oporavka regije Srebrenica.
Emina Merdžić, udovica, povratnica u Srebrenicu. Uzgoj jagoda je jedan od načina njenog izdržavanja.

Muškarci su i dalje brojnija skupina u odnosu na žene u kategoriji zaposlene populacije. Žene dobne skupine 16-64 činile su samo 32,8% aktivne radne snage u Bosni i Hercegovini u 2011. godini, što je najniži stepen zastupljenosti žena na tržištu rada u Jugoistočnoj Evropi.

Analiza tržišta rada pokazuje postojanje tipičnih muških i tipičnih ženskih profesija, te ukazuje na prisustvo blagih razlika u nivoima plata između spolova u privatnom sektoru gdje su muškarci donekle više plaćeni od žena. Diskriminacija je također vidljiva iz činjenice da je pravo žena na porodiljsko odsustvo različito regulirano u različitim dijelovima BiH (kantoni i entiteti), kao i iz činjenice da porodiljsko odsustvo nije uvijek plaćeno i da neke žene ostaju bez posla nakon što ostanu u drugom stanju. Ova pitanja je potrebno riješiti putem implementacije postojećih zakona u kombinaciji sa intenzivnijim praćenjem provođenja Zakona.

Učešće u političkom i javnom životu

Procenat zastupljenosti žena u organima zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima ostaje nezadovoljavajući, iako je situacija mnogo bolja nego 1996. godine kada je procenat žena u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine bio samo 2%. U 2011. godini je tek 19% žena bilo zastupljeno u Parlamentu BiH, 21,4% u Predstavničkom domu BiH i 13,3% u Domu naroda BiH. Na izborima 2008. godine biračko tijelo je činilo 49% žena i 51% muškaraca; registrirane kandidate je činilo 64.8% muškaraca i 35,2% žena, dok je među izabranim zvaničnicima bilo 85% muškaraca i samo 15% žena. Procenat žena koje su izabrane na poziciju načelnica je bio najniži, sa samo 2,86% žena izabranih na ovo mjesto. U 2011. godini bilo je samo 9 (15,5%) ambasadorica i generalnih konzulica od 58 pozicija u diplomatsko-konzularnim uredima BiH.

Evidentno je da u sektoru pravosuđa u Bosni i Hercegovini broj žena među sudskim osobljem nadmašuje broj muškaraca. Procenat žena se kretao od 43,1% u Sudu BiH, do 67,5% u opštinskim sudovima. U međuvremenu, ukupan procenat žena među policijskim službenicima u 2009. godini iznosio je svega 6,3%. 

Socijalna isključenost

Položaj žena i djevojčica Romkinja u društvu BiH je izrazito težak. Oko 90% Romkinja nema pristup zdravstvu, socijalnoj zaštiti ili zapošljavanju. Alternativni izvještaj CEDAW-a za 2010. godinu navodi istraživanje koje je provedeno širom zemlje, a koje pokazuje da je gotovo 82% Romkinja nezaposleno, 9% zaposleno u neformalnom sektoru, dok njih 7% prosjači kako bi preživjelo. Veoma mali procent Roma (2-3%) bio je zaposlen u javnom sektoru. Studija UNDP-a navodi da skoro 80% Romkinja ne završi čak ni osnovnu školu, a samo 4,5 % njih završi srednju školu, u poređenju sa 9,2% romskih muškaraca. Svega 47 % romskih djevojčica je bilo upisano u osnovnu školu. Činjenica da je stopa pismenosti romskih žena konstantno ispod stope pismenosti romskih muškaraca je posebno zabrinjavajuća, jer je dobrobit porodice, a posebno djece, usko povezana sa nivoom obrazovanja majke.

Žene s invaliditetom se susreću sa svakodnevnom diskriminacijom – kao žene i kao osobe s invaliditetom. Često nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, pristup uslugama i socijalno su izolirane. Vijeće ministara BiH je u 2008. usvojilo dokument pod nazivom Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini koji sadrži principe koji entitetskim vlastima omogućava da ostvare napredak u domeni prava osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom. Najozbiljniji i najčešći oblici kršenja prava osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini zabilježeni su u oblastima socijalne zaštite, zdravstva, obrazovanja, prava na pristup informacijama, rada i zapošljavanja, te u polju organiziranog djelovanja osoba sa invaliditetom. Čak i tamo gdje postoje zakoni koji reguliraju ovu oblast u praksi su evidentirani slučajevi diskriminacije.

Žene kao glava domaćinstva čine gotovo jednu trećinu interno raseljenih osoba u BiH. Trenutno 7.500 osoba živi u kolektivnim centrima i često su izloženi višestrukoj nesigurnosti u pogledu svog fizičkog i mentalnog zdravlja, dobi i neposjedovanja osnovnih sredstava za život ili podrške porodice te nemogućnosti povratka zbog osobne sigurnosti. Tokom 2008. i 2009. UNHCR je koordinirao aktivnosti relevantnih institucija vlasti i međunarodnih organizacija koje su bile podrška određenom broju žena – interno raseljenih osoba – civilnih žrtava rata ili onim koji su pretrpjele seksualno nasilje tokom rata, te im se osiguralo stalno i odgovarajuće prebivalište kako bi se, kroz razne oblike pomoći, unaprijedio ukupni kvalitet njihovog života.

Nasilje u porodici

Nevladina organizacija iz Modrića
Mlada žena, stanovnica sigurne kuće koja je uspostavljena s ciljem pružanja sigurnosti ženama nad kojima je vršeno nasilje.

Nedavno provedene studije ukazuju da je u Bosni i Hercegovini porodično nasilje pet puta više puta usmjereno prema ženama i djeci nego prema muškaraca. Ipak je teško utvrditi stopu nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini. Glavni razlozi za to su ponajprije skrivenost ovog problema, ne prijavljivanje slučajeva nasilja u porodici, nedostatak jednooobraznih statističkih evidencija, te tretiranje nasilja u porodici kao isključivo 'privatnog problema'.

Kako bi se riješio taj problem, UN Women, UNFPA i UNICEF su udružili sredstva dobivena iz FIGAP-a sa Agencijom za ravnopravnost spolova BiH i sproveli prvo istraživanje o prevenciji rodno zasnovanog nasilja u BiH. Prema rezultatima istraživanja, skoro polovina ispitanih žena (47,2% u FBiH i 47,3% u RS) je do 15-e godine doživjela barem jedan od oblika nasilja. Jedno od važnijih rezultata istraživanja je da mnoge žene propuštaju da prepoznaju nasilje. Postoji opšti nedostatak svijesti o različitim oblicima nasilja, kao i prepoznavanju vlastitih iskustava nasilja. 

Posebna mjera zaštite od porodičnog nasilja je smještaj u sigurnu kuću. Trenutno u BiH postoji devet takvih skloništa. Međunarodne organizacije i agencije UN-a su podržavale i nastavljaju podržavati rad ovih skloništa, a i finansiranje iz budžeta institucija BiH se svake godine povećava. Primjer toga je uvođenje zakonske obaveze u Republici Srpskoj za finansiranje tekućih troškova skloništa kroz budžet RS (70%) i kroz budžete lokalnih zajednica (30%), podržano od strane UN Women-a. Dalji napredak u tom smislu očekuje se od izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji BiH.

Trgovina ljudima

U razdoblju nakon rata BiH je po prvi put suočena s problemom trgovine ljudima i smatra se i kao izvor i tranzitna zemlja za zapadnu Evropu i kao odredište za žrtve iz srednje i istočne Europe. Niz pravnih, administrativnih i operativnih mjera je poduzet za rješavanje ovog problema. Prema Izvještaju o trgovini ljudima za 2010. godinu, 60 žrtava je identificirano u 2010. godini, što je 19 više nego u 2007. godini. Od tog broja, 52 su bili državljani BiH, četvero iz Ukrajine i četvero iz Srbije.

Kao odgovor na sve veći broj domaćih žrtava, BiH je uspostavila pravne i administrativne mjere kako bi žrtvama pružila potrebnu rehabilitaciju i pomoć za reintegraciju u društvo. To uključuje i fond za pomoć žrtvama trgovine ljudima u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Fond je finansiran od strane BiH i međunarodnih donatora, kao i regionalni monitoring timovi, kako bi se osigurali standardi zaštite u skladu s pravnim standardima koji se primjenjuju na slučajeve trgovine ljudima. BiH je 2009.godine usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakona koji određuje minimalnu kaznu od tri godine zatvora za trgovinu ljudima. Iako su vlasti BiH istraživale i procesuirale ovakve slučajeve, donesene su samo tri presude u posljednjih 10 godina što ukazuje na veliku potrebu jačanja veze između pravosuđa i policije.

1.04 godina
ostalo
do 2015

1990 2015
Globalni ciljevi za MRC3
  1. Eliminirati rodne razlike u osnovnom i srednjem obrazovanju do 2005, a do 2015 na svim nivoima
    • Omjer djevojčica i dječaka u osnovnom, srednje i visokom obrazovanju
    • Udio žena koje primaju plate u nepoljoprivrednom sektoru
    • Udio mjesta koja drže žene u parlamentu